Prožeta ko srebrom Plava tama; tajnovit iz Nje veličinom se diže Ko misao neotkrivena. Povijest što prelama Kroz magle i svijesti Ka umu sve jasnije i Čisto, kad ona mirnim snom sanja. |
Ima netko u dubini svemira, neko bice sjajno, kao kristal maleno, a opet znano. Neka mala tajna, svjetlucava na dalekom nebu. Prica mi tiho beskrajnu pricu snova. Moje snove, sjecanja, tugu i moju snagu. Nize rijeci davno napisane, melodije ocuvane u molitvama svijesti. To tajanstveno bice u dubini mene najavjuje plimu osjecaja. Sjaji to unutarnje svijetlo, sjetom lijepih uspomena, tihim glasom sapuce mi o zivotu, satkanim mjesecevim nitima nezaboravljenih sjena, tih vjecnih cuvara na vratima beskonacnosti. U miru noci kada se u meni nazire sjeta, to bice puno sjaja sprema snove, pjeva uspavanku davno umrle poezije. Tada sanjam dodire u valovima davnim, sjecanjima ispletene, sanjam kako se kupam u mjesecevim tugama, milujuci me biserima mojih viđenja, davno odlutalih imena, na obalama snova. |
Jutro dolazi prerano, a noc pada prekasno. A ponekad sve sto zelim uciniti je cekati sjenu koja se skrivala i pobjegla danas. Znam da je lakse hodati, nego nakon svega usmjeriti pogled u oci. No svejedno, ja cu podignuti zaklon na nebu i ovdje ispod zvijezda nocas mirno leci. One ce svojim svjetlom me na kraju probuditi iz najduze noci. Snovi se ispreplicu. Postavite zvona da probude moje umorne oci, uz svijetlost sjecanja koja su se smjestila u moju glavu. Tajna zivota |
Pitas me, kako izaci iz svega. Tesko je, jer nicega nema. Postojis ti koji neprekidno kruzis i mislima u sebe urezujes sve. Udaljujem se sve vise, ne bih htjela da me uhvati tvoj zacarani krug. Uđem u tamnu noc i cekam te kada se vrijeme vraca na sam početak. |